Rođenje
13. lipnja 1873.
Tovarnik
Smrt
17. ožujka 1914.
Zagreb
Zanimanje
pisac, novinar
Nacionalnost
Hrvat
Književne vrste
poezija, novela, feljton
Teme
pejzaž, patriotizam
Književni period
moderna

Hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac
Matoš je rođen u Srijemu uTovarniku, u petak trinaestoga.  Po porodu babica je rekla Matoševoj majci: "Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo ime će se mnogo spominjati, ali - mnogo će i trpjeti". U drugoj godini života seli se s roditeljima u Zagreb, pa je znao reći da je: "Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrebčanin odgojem". Bio je učenik gornjogradske gimnazije.  Pokušao  je studirati na Vojnom veterinarskom fakultetu u Beču. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali sljedeće 1894. dezertira, pa iz Hrvatske tj. Austrije bježi u Srbiju.
U Beogradu je tijekom sljedeće tri godine i nekoliko mjeseci "čelist, pa novinar, literat".  Pisao je osvrte na kazališni i glazbeni život Beograda, također je pisao kritike priča i romana koji su tada izlazili. Matoš je bio beskompromisan kritičar, bez dlake na jeziku, udarao je desno i lijevo, po živim ljudima, prijateljima i neprijateljima.  
U siječnju 1898. godine odlazi preko Beča i Münchena u Ženevu, a odatle 1899. u Pariz, u kojemu će ostati punih pet godina i za vrijeme toga boravka napisati najznačajniji dio svoje proze.



Konačno, 1908., poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, pomilovan je i definitivno se vraća u Zagreb. Umro je od karcinoma grla.
Matoš na klupi, djelo Ivana Kožarića, Zagreb

Književni rad
Matoš je središnja ličnost hrvatske moderne.
Proza
U putopisnoj prozi Matoš je jedan od naših najvećih inovatora. Motiv pejzaža, ne samo kao dio pripovjedne cjeline, nego i kao samostalna tema, novost je koju Matoš, povodeći se za Barresom, uvodi u hrvatsko prozno stvaralaštvo.
Poezija
Napisao je 80-ak pjesama.
Smisao za muzikalnost stiha, povezivanje u opći sklad glazbe riječi, boje i mirisa, dakle osjećaj za sinesteziju, vrlo profinjen ritam, te izmjena govorne i pjevne intonacije - vanjske su, vidljive odlike Matoševe poezije.
Baudelaire je bio veliki učitelj Matošev, od njega  je preuzeo niz formalnih elemenata.  
Ljubav i cvijet - javljaju se kao dominantni motivi u početku Matoševa pjesničkoga govora.
Pisao je ljubavne pjesme, patriotske, pjesme s motivima  smrti.
Kritika
Uz iskričav polemički duh kojim se tijekom svojega spisateljskog puta nerijetko služio u obračunavanju s mnogim svojim suvremenicima, Matoš je dubok trag ostavio i u žanru kritike, esejistike  te feljtonistike.

Matoševo je djelo prijelomno u povijesti hrvatske književnosti: slobodno se može reći da bez njegova zaokreta i ostvaraja, poglavito na polju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo hrvatske književnosti kakvu poznajemo. Ni Krleža, ni Ujević, ti stožeri naše dvadesetostoljetne literature, ne bi bili mogući da legendarni AGM nije trgnuo hrvatsku književnost iz letargije provincijalizma i uveo je u maticu svjetske pisane riječi.
 
http://hr.wikipedia.org/wiki/Antun_Gustav_Mato%C5%A1