Učenici su se sa svojim učiteljicama predstavili kao: 

ČUDESNA ŠUMA (2.f), učiteljica Anita Raić

VESELE GLJIVE (2.m), učiteljica Višnja Fresl

MUDRE SOVE (2.a), učiteljica Emica Jurišić

BRZI PUŽEVI (2.b), učiteljica Sanja Dumić

NESTAŠNI VUKOVI I LISICE (2.c) Gordana Vrzić

ZALJUBLJIVI JEŽIĆI (2.d), učiteljica Sofija Mandušić

CVJETNI KAKTUSI (2.g), učiteljica Nina Bradač

Ulogu pripovjedača i slikara je predstavila učiteljica Nikol Zorić sa svojom pomoćnicom učiteljicom Loretom Librić. 

A priča glasi ovako…

Kada je slikar završio sa slikanjem stabala, krenuo je dalje lutati školskim hodnicima. 

 Diveći se veličini škole, slikar je pronašao učenike koji se nisu znali igrati. Zamahnuo je svojim kistom i naslikao vesele gljive koje se nisu prestajale igrati od ranoga jutra do kasne noći.

Očarani veselom igrom gljiva, sa stabala se čuo zvonki smijeh djece.

Naš slikar bio je mudar i znao je da uz smijeh, igru i veselje, djeci treba i mudrosti. Umočio je svoj čudesan kist u paletu boja i naslikao mudre sove koje su brzo poletjele i zaplesale veseli ples.

Šetajući školom, naišao je slikar na jednu učionicu u kojoj nije bilo boja. Sve je bilo sivo, crno i bijelo pa čak i djeca i sve što su učili. Slikaru su ipak mnogo draže boje i odmah je znao da to mora promijeniti. Zamahnuo je svojim kistom i pred njegovim očima našli su se ježići u šarenim bojama. Obojanim tako ježićima, vratila se boja, a s njome i sve ostalo izgubljeno. Zaigrani šareni ježići započeli su svoj veseli ples.

Znaju svi da je mašta pokretač svake dječje igre, prekrasnih priča i pjesama, no naš slikar u školi je naišao na djecu u kojoj nije bilo niti zrna mašte. Tužno je tu djecu promatrao slikar, a zatim zamahnuo svojim kistom te stvorio pužiće s kućicama. Kućice su bile prepune mašte. Kako su se puževi kretali tako je iz njihovih kuća iskakao vatromet mašte. Igri i plesu malenih pužića nije bilo kraja.

U svakoj školi uvijek ima đaka iz čijih torba ispadaju razni nestašluci i nepodopštine. Bilo je i u našoj školi takvih učenika, no nekako su se izgubili. Slikar ih je odlučio vratiti na pravi put. Tražeći školom gdje njegov kist još ima posla, pronašao je baš takve učenike. Odmah je u njihovim očima uočio tu iskru. Zamahnuo je svojim kistom, a pred njim su se našli vukovi i lisice koji će svojim plesom vratiti školske nestašluke i nepodopštine.

Posljednji izazov slikaru bili su učenici koje ništa nije moglo razveseliti: niti jednu igru nisu voljeli, pjesme i ples nisu mogli podnijeti, a njihova mašta je bila duboko sakrivena. To su bili kaktus učenici koji su svojim bodljama odbijali sve veselo i šareno. Slikar je dugo promišljao što s njima učiniti, a onda se dosjetio. Zamahnuo je svojim čudesnim kistom i na bodljama kaktus učenika zašarenili su se cvjetovi u raznim bojama. Sada kaktus učenici  višu nisu imali bodlje, već predivne cvjetove koji su svojim bojama probudili dječju maštu, želju za igrom, pjesmom i plesom.

Slikar je svoj zadatak u ovoj školi uspješno obavio. Sada kreće dalje na putovanje i potragu za novim platnima. Naša čudesna šuma i njeni stanovnici vraćaju se u svoju školu i pozdravljaju vas do sljedeće godine.

Sanja Dumić, učiteljica

Ne luduju maškare samo gradom, neke su se nastanile i u Bogumilcu.