Svake sekunde promišljamo učimo i razmišljamo kamo ćemo u srednju školu jer već sada zapravo odlučujemo što ćemo raditi u životu i kako ćemo živjeti. Svi bismo željeli da nam se budućnost svodi na sve manje rada i da nam bude što ljepše. Za takve se stvari trebamo jako potruditi i baš onda kada pomislimo da ne možemo bolje, upravo tada trebamo „upregnuti” jače kako bi nam bilo bolje i lakše u budućnosti. Gledajući iz svoje perspektive, dosta mi je teško i bojim se. Želim bolju budućnost za sebe. Želim da se roditelji ponose sa mnom. Želiti izgraditi svoj život i imati svoju obitelj te lijep život.

Dok sve ovo pišem u svojoj učionici, razmišljam kako više neću viđati ove ljude oko sebe i kako ih više neću svaki dan pozdravljati... Svi ćemo odrasti. Promijenit ćemo se . U ovoj sam školi imala predivnih trenutaka koje neću i ne želim zaboraviti jer ti su trenuci ti koji su mi pomogli pronaći najbolju mene. Zahvalna sam za sve što imam. Gradili su jedan dio mog najboljeg dijela života.

Radujem se što ću upoznati nove ljude i započeti novi i, nadam se, bolji početak.