Djeca i odrasli su čitanje zamijenili: mobitelima, tabletima, laptopima, video igricama i digitalnim stvarima. Dokazano je da učenici nižih razreda, a najviše treći i četvrti razred većinom posjećuju knjižnice, ali pretpostavlja se da s ulaskom u pubertet interes djece za knjigama se smanjuje. Mnogo djece kada ne pročitaju lektiru misle da će se uspjeti izvući prepisivanjem. Nekima prepisivanje uspije, a nekima ne, jer na kraju svatko čita za sebe, a ne da bi nekog drugog varao kako je zapravo pročitao, a nije. Puno djece se trudi ostvariti što bolji rezultat na ispitu iz lektire što je za svaku pohvalu, ali takve je djece malo. Malo djece dolazi u knjižnicu i posuđuje nove knjige i vraća pročitane. Roditelji pokušavaju nagovoriti djecu da čitaju lektiru ili nešto drugo tako da im kažu da ako ju pročitaju da će nešto dobiti ili negdje ići za nagradu, a neki roditelji kažu da će dobiti kaznu ako je ne pročitaju ili dobiju lošu ocjenu iz nje. Tada se neka djeca stvarno prihvate knjige i krenu čitati, dok neka samo ne sačekaju da roditelj ode i da jednostavno mogu gledati mobitel ili slično.

U konačnici bih zaključila da je bitno čitati lektire zbog toga što proširujemo svoje znanje, a svi likovi iz lektira mogu nam postati uzori u našem životu. Isto tako čitajući zanimljivu knjigu tj. lektiru razvija nam se znatiželja, omogućuje nam putovanje kroz život prošlih i budućih vremena. Čitanjem povećavamo sposobnost pismenog izražavanja, ali isto tako i usmenog izražavanja. Mene osobno čitanje jako opušta…