Inspiraciju je pronalazio u životu, događajima i mašti. Roman " Svašta u mojoj glavi" govori o devetogodišnjem dječaku koji piše svoje memoare. Za knjigu  „Profesorica iz snova“ inspiraciju je pronašao u tinejdžerskoj ljubavi prema svojoj profesorici. Zadnje djelo koje je izdao je „Ljeto za pamćenje“ . Spomenuo je i svoju zbirku pjesama  „Pjesme“. Uvod u predavanje započelo je predgovorom naše knjižnjičarke Sandre Rimac, a susret je završen zanimljivim pitanjima učenika.

U nastavku pročitajte intervju Helene Kirschenheuter s najboljim dječjim spisateljem.

'Svjetovi koje inače ne bismo dodirnuli'

Odakle pronalazite inspiraciju za svoja djela i kako birate likove?

- Inspiraciju pronalazim u stvarnom životu ili u mašti. Ponekad stvarne događaje nadogradim maštom, a ponekad maštu upotpunim događajima iz stvarnoga života. Što se tiče likova, volim da imaju bogatu životnu priču i da budu zanimljivi.

U kojoj se vrsti teksta volite izražavati?Volite li više pisati „za velike“ ili „za male“?

- Podjednako uživam u pisanju za odrasle, za mlade, a najviše se volim izražavati kroz pripovjetke.

Kada dobijete inspiraciju za pisanje, pišete li u komadu ili svaki dan po malo?

- Kada pišem prvu verziju priče, volim napisati sve odjednom, od jutra do navečer, a kasnije, u doradi, malo po malo.

Trebaju li Vam neki posebni uvjeti za pisanje?

- Ne tražim ništa posebno, samo kada pišem povučem se u malu sobu u kojoj imam mir. Kad čovjek ima ideju u glavi, nije teško pisati.

S obzirom na to da su Vaša djela prevedena na četrdesetak  jezika, koliko jezika Vi govorite?

- Nemam baš talenta za jezike i ništa mi osim engleskoga nije blisko.

Je li bolje kada izvorni govornik hrvatskog jezika prevodi Vaša djela na neki drugi jezik ili kada izvorni govornik tog drugog jezika prevodi na svoj jezik?

- Uvijek je bolje  da prevodi izvorni govornik jezika na koji se prevodi jer djelo mora zvučati dobro na jeziku na koji se prevodi.

Je li se ikada dogodili da niste bili zadovoljni predstavom napravljenom prema Vašoj knjizi? Ako jeste, kako ste tada reagirali?

- Ja sam često bio jako zadovoljan i često jako nezadovoljan. Međutim, nikad se ne ljutim na režisere zbog načina na koji su oni napravili predstavu ili na glumce jer vjerujem da sve rade u najboljem uvjerenju kako će sve napraviti dobro.

Jeste li se ikad sami okušali u glumi?

- Nisam, no okušao sam se u režiji. Režirao sam dva svoja teksta i to je bilo korisno i zanimljivo iskustvo, ali meni je draže pisanje.

Kakav ste učenik bili u školi? Koji Vam je bio najdraži predmet, a koji Vam baš i nije bio drag?

- Do šestoga razreda bio sam odličan učenik i tada mi je najdraži predmet bio matematka. Od sedmog razreda postajao sam gori, pokvario sam ocjene, ali tada sam zavolio hrvatski i književnost. Imao sam još nekoliko faza u kojima sam bio loš, dobar, odličan... No, na Akademiji sam bio odličan student.

Kada ste naučili čitati? Jeste li odmah zavoljeli čitanje ili Vam je na početku bilo dosadno?

- S obzirom na to da sam pisac, svi bi očekivali da sam to odmah zavolio, no nije bilo tako. Naučio sam čitati tek sa sedam godina, a pravu ljepotu čitanja sam otkrio tek negdje u trećem srednje. Tada sam shvatio kako je lijepo čitati, počeo čitati i sve do danas nisam prestao čitati.

Biste li mijenjali sadašnji popis lektire?

- Ja ne znam točno što je sve na popisu lektire, ali mislim da bi na popis trebalo staviti što više knjiga koje su bliske mladima po senzibilitetu, no učenici moraju proći i onih nekoliko knjiga koje su bile važne kroz povijest.

I, za kraj, što biste poručili učenicima? Treba li čitati? Zašto? I, što?

- Mislim da su svi ljudi koji čitaju sretniji od onih koji ne čitaju. Također, i obrazovaniji su te lakše izražavaju svoje misli i osjećaje. Treba čitati knjige koje su atraktovne i zanimljive, koje nose humor i emocije i kroz koje možemo proputovati neke svjetove koje inače ne bismo dodirnuli.

Hvala Vam!

Izvještaj: Ana Varga, 7.b

Intervju: Helena Kirschenheuter, 7.b