Dragi naš Ivano,

neopisivo je teško nešto napisati. Kroz glavu prolazi bezbroj misli. Misli da je sve samo san. San iz kojeg ćemo se ubrzo probuditi. Ali, nažalost, nećemo. Istina je. I ostaje nam samo prazna školska klupa.

Tvoj široki osmijeh, tvoja zaigranost, tvoj iskreni pogled koji sam prvi put ugledala kao jedna od tvojih učiteljica u produženom boravku. Uz osmijeh, uz trud, prošli smo tvoje prve školske dane i nastavili naše druženje u petom razredu kad sam postala tvoja razrednica.

Dragi Ivano, hvala ti što si bio dio našeg razreda, naše male zajednice i naših života. Ostaju nam sjećanja na zajedničke izlete i druženja. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i sjećanjima.

Tvoja razrednica

Sandra Sinković

Tvoji prijatelji posvetili su ti nekoliko stihova u nastavku....

Dragi te Bog pozvao u raj

da upoznaš anđela sjaj.

Nama će gorka tuga u srcima vječno biti,

a tebe ćemo se rado sjećati.

Raširi krila, nebom poleti,

jednog dana opet ćemo se sresti.

Tvoj 6. d

Dragi naš Ivano!

Teško je reći što osjećamo u ovom trenutku. Neizmjernu tugu. Pitanja koja se nižu. Zašto?

Za tobom će ostati praznina u školi, tvome razredu, školskoj klupi.  U srcima tvojih prijatelja, profesora, razrednice. I tvoje učiteljice od prvog do četvrtog razreda.

Ivano je bio dobro i drago dijete. Dijete  koje vas razveseli iskrenim pogledom i širokim osmijehom. Pomalo stidljiv. Skroman i pažljiv. Zajedno smo prolazili kroz prva slova, brojke, uspjehe i neuspjehe, prijateljstva i đačke  dogodovštine.

Tih i miran na nastavi, ali prisutan. Volio je matematiku i , naravno, tjelesni. Uživao bi u igri nogometa na našem školskom igralištu s dječacima iz razreda.

Među zadnjim uspomenama na Ivana, mene, njegove učiteljice razredne nastave, tri su dana provedena na terenskoj nastavi u Slavoniji i Baranji u igri, zabavi i druženju.

Nedostajat ćeš nam.

Ostat ćeš uvijek s nama u mislima i srcima.

Tvoja učiteljica,

Darinka Celizić