Kinezi su bili prvi (prije 1700 godina) koji su svoje suncobrane učinili vodootpornim i upotrebljavali ih kao zaštitu od kiše. Kako bi bili nepropusni, premazivali su ih voskom.

U Europu je stigao u 16. stoljeću. U početku se smatrao predmetom prikladnim samo za žene, a zatim ga je pisac i putnik Perzijom, Jonas Hanway, koristio u Engleskoj pa je kišobran postao popularan i među muškarcima. Prvi kišobrani u Europi bili su napravljeni od drveta ili kitovih kostiju, pokriveni kožom alpaka ili nauljenom tkaninom. Savijene ručke na kišobranu izrađivale su se od tvrdog drveta kao što je ebanovina. Prva prodavaonica kišobrana se zvala "James Smith i sinovi". Otvorena je 1830. i još uvijek se nalazi u Oxfordskoj ulici, u Londonu u Engleskoj. Današnji kišobrani izrađuju se od najrazličitijih materijala: voštanog papira, pamuka, najlona, plastičnih folija, svile, zatim drvenog, metalnog ili plastičnog štapa i rasklopivih žica s nepropusnim platnom. Prvi sklopivi kišobran pojavio se u Engleskoj, 1850. godine, zahvaljujući izumu Henryja Hollanda koji je uveo čelične žice i Samuela Foxa.

izvor: internet