Poštovani djelatnici škole,

potaknuta vašim pismom objavljenim na web-stranici škole, želim vam - kao roditelj učenika četvrtog razreda vaše i naše škole - uputiti bezrezervnu podršku u situaciji u kojoj se svi skupa nalazimo.

Kao netko tko je izgubio dva mjeseca nastave u trećem razredu osnovne škole zbog rata 1991. godine, znam da se sve može nadoknaditi i svejedno biti odličan učenik, uz dovoljno truda i volje.

Zbog propuštene nastave ne brinem.

Brinem zbog budućnosti obrazovnog sustava u Hrvatskoj, naročito ovog osnovnoškolskog, najvažnijeg. Brinem zbog nesposobnosti vladajućih da uvide kako su oni tu zbog nas, a ne obrnuto. Brinem zbog neosjetljivosti prema prosvjetnim djelatnicima koji su, uz medicinsko osoblje, temelj društva.

Revoltirana sam ponašanjem Vlade, kao i nekih skupina koji podcjenjuju vašu borbu. Jasno je da je to borba za obraz, ne samo vaš, nego i obraz naše djece - možda budućih učitelja, nastavnika, profesora...

Ne zamjerite na ovom pismu, no osjetila sam potrebu da vam pišem. Koliko se ja loše osjećam zbog trenutne situacije, znam da je vama daleko gore. Ne zbog neodržavanja nastave, nego zbog ponovnog uvida u stanje naše države.

Ne dajte da vas pokušavaju izigrati, za dobrobit naše djece. Zaslužujete i više no što tražite i tu ne mislim samo na novac. Učitelj je plemenita profesija, hvalevrijedan poziv i ja vam se do poda klanjam.

Sretno dalje, nadam se da će ovaj vladajući ego pasti na koljena i priznati da je bio u krivu i da ćemo uskoro ponovno slušati školsko zvono. Do tada, imate punu podršku do samoga kraja!

Srdačan pozdrav,

Andrea Cvjetković