Stazom kojom smo išli, a vodi prema Vrhovčaku, uređivali su Ljudevit Šmidhen, Bogumil Toni i Milan Lang.

Zastali smo na mjestu gdje je početkom 90-ih godina izbio požar i spalio sva drveća osim borova. Iduća postaja bilo nam je mjesto gdje su se nalazila vješala ili galge. Uz nekadašnji restoran Mahović, došli smo do stare kuglane u sklopu koje se nalazio i restoran.  Do kuglane se nalazi Begova vila. 1943. godine ova vila postaje ugostiteljski objekt koji pripada Šerif-Begu Šečerhajiću. Vila je nakon rata postala ''Općenarodna imovina'', a nekoliko godina je služila kao izletničko-ugostiteljski objekt. Danas je vila u privatnom vlasništvu.

Po dolasku na sam Vrhovčak, bilo je vrijeme za kraći odmor. Ugostila nas je obitelj Rimac, naša knjižničarka Sandra i njen suprug Marin, kojima i ovim putem zahvaljujemo. Nakon ručka, prisjetili smo se pjesme koju je za svoj rodni grad napisao Bogumil Toni, Samoboru, te smo i zapjevali.

Bilo je vrijeme za nastavak. Došli smo do Hedonice. Hedonica je vrhovčanska rakijarnica. Vlasnik rakijarnice, OPG Mahović, proizvodi likere i rakije koje na natjecanjima osvajaju i zlatne medalje. Iduća stanica bila nam je kapelica sv. Vida izgrađena vjerojatno u 15. stoljeću. Imali smo sreće što je kapelica bila otvorena, pa smo mogli vidjeti i kako izgleda iznutra. Uz kapelicu se nalazi parkić u kojem se održavaju slavlja povodom blagdana sv. Vida. U blizini se nalazio i vrhovčanski bačvar Štef Ljubanović, koji nažalost više ne proizvodi. Upoznali smo i Društveni dom, koji je zahvaljujući našim domaćinima, bio otvoren, pa smo mogli zaigrati biljar i stolni tenis.

Sportski teren Bačanka je teren nekadašnjeg vrhovčanskog rukometnog kluba. RK Jastreb djelovao je od 1960. do 1969. godine. Danas je teren podijeljen na betonski dio predviđen za košarku i travnati dio za nogomet. Morali smo i mi isprobati terene, pa su dečki, naravno, zaigrali nogomet, a cure bile podijeljene između košarke i plesa. Da ovdje dođemo na blagdan sv. Vida, mogli bismo vidjeti tradicionalnu utakmicu između Otruševca i Vrhovčaka.

Posljednje mjesto koje smo obišli na Vrhovčaku bilo je mjesto gdje se nekad nalazio električni mlin, koji je oko 1938. godine izgradio Šerif-Beg Šečerhajić. Ovaj mlin radio je samo za potrebe Vrhovčaka i to do 1970. godine kada je zatvoren. Nekad je ovdje bio i općinski dom, mjesto gdje su se održavali sastanci sa selonačelnikom, ali i mjesto gdje je vrhovčanski bend koji je svirao po proštenjima imao svoje probe. Danas je dio stambena zgrada, a dio u vlasništvu mjesne zajednice.

Na kraju našeg istraživanja Vrhovčaka, kojim nas je cijeli put vodio učenik Jakov Rimac, te upoznao sa svim zanimljivostima, imao je iznenađenje za ostale učenike. Pripremio je za njih kviz, u kojem su se natjecale cure protiv dečki. Obje ekipe su pokazale jako dobro znanje, ali ipak su za jedan bod pobijedili dečki!

Na povratku u Samobor, zastali smo kod križa koji je posvećen bleiburškim žrtvama pokopanim na Vrhovčaku, a stigavši u Samobor, nakon duge i zanimljive šetnje po samoborskoj okolici, morali smo se okrijepiti sladoledom!

Sandra Sinković, prof.