Prvi je dan bio najlijepši! Milijun malih užitaka i konačno veće zrake sunca! Krećemo u Dubrovnik!!!
Gledale smo u more, ali nismo mogle skočiti do njega pa smo uradile jedan selfie.
Posjetili smo Dubrovnik - grad prepun zanimljive arhitekture! Samo što mu je nedostajalo bilo je osmijeh 110 učenika iz Samobora i onda je bio potpuno besprijekoran! 
Sljedeći dan putovali smo na Neretvu! Samo mi jedna rečenica ostaje za ovu Hrvatsku Californiju - NERETVA, IZGUBILE SMO SE U TVOJIM BOJAMA...
Naš zadnji dan bio je ujedno i najteži! Navečer smo se svi zajedno okupili, podijelili osjećaje i prisjećali se nekih događaja i situacija koje nikad neće biti zaboravljene, bolje rečeno - ono što mozak zaboravi, ostaje u srcu. Ujutro smo krenuli u Omiš pa od Omiša lagano u Samobor. Bila su ovo predivna četiri dana uz naravno puno novih okusa, novih događaja, novih plesnih pokreta! 
No, ujutro nas je čekala škola, ali svi smo u nju došli s puno radosti! Bez glasa, s podočnjacima, umornim ramenima od torbi koje smo nosili cijeli dan i najvažnije - s jednim VELIKIM novim iskustvom koje nije prolazno niti će ikad proći! 
Glas smo vremenom dobili, podočnjaci su nestali, ramena prestala boljeti, no u srcima su ostali prijatelji i događaji koji će zauvijek tamo i biti pohranjeni!