Ideja je realizirana 26. i 27.9. 2024. Kretalo se u ranim jutarnjim satima, a uz povremena duža i kraća stajanja uspješno smo stigli na odredište (Opuzen, hotel Narenta) u 13 sati, točno na ručak. Iako je put bio dug, umoru nije bilo traga pa se odmah nakon ručka krenulo u akciju.Prvo vožnja lađama, slađenje fritulama i jabukama koje su priredili domaćini, a nakon toga parkiranje u šašu Neretve i iskrcavanje na plantaži najranjije sorte mandarine. Prekaljenim beračima 4.c razreda trebalo je oko dvadesetak minuta da obrste niska stabla i usput  napune žedne trbuščiće sočnim plodovima. Nakon praktičnog slijedio je teoretski dio pa smo od našeg domaćina  agronoma saznali sve detalje o uzgoju ove ukusne voćke. Veseli, suncem okupani i još uvijek puni energije (klinci nisu pokazivali ni najmanji trag umora), odlučili smo vrijeme provesti u razgledavanju. Posjetili smo tako Pelješki most te gradić Ston. Ovaj prekrasan gradić, Dubrovnik u malome, s tvrđavom i zidinama doista nas je oduševio. Uspjeli smo čak, premda nenajavljenji, posjetiti Solanu Ston gdje smo srdačno dočekani. Pogledali smo promotivni film, poigrali se u prostoru solane te kupili koji suvenir. Prije odlaska iz ovog krasnog i gostoljubivog gradića učiteljica i teta Sanja počastile su nas sladoledom. Na povratku u hotel večera, slobodno vrijeme te odlazak na zasluženi počinak. Drugi smo se dan nakon doručka posvetili pogonu za pakiranje i dodatnu obradu mandarina. Učenici su iz prve ruke vidjeli cijeli proces od berbe sa stabla sve do utovara u hladnjače koje voze ovo voće do naših najdražih dućana. Cijeli su postupak zorno vidjeli, a i osjetili na svojoj koži prolaskom kroz hladnjače sve u pratnji našeg domaćina. Na kraju svaki je učenik dobio svoju mrežicu mandarina s natpisom „za Bogumil Toni“. Slijedilo je i jedno iznenađenje. Više puta čuli smo za čudesne muhe koje čuvaju urod, a sada smo ih mogli i vidjeti zatvorene u papirnate vrećice i spremne za prvi let! Dalje smo se uputili prema delti Neretve sa željom da barem noge smočimo. No, ova ekipa, iskrcana  na prekrasnoj pješčanoj plaži, moru nikako nije mogla odoljeti. Premda slabo opremljeni ručnicima i kupaćim kostimima, uskoro su se svi klinci  brćkali u ugodnom moru, a pridružile su im se čak i učiteljice zajedno s našom organizatoricom Sanjom. Na kraju je slijedilo još jedno divno iznenađenje – ručak u restoran Galeb, na stijeni iznad mora s prekrasnim pogledom na Pelješac.

Divni krajolici Dubrovačke županije podsjetili su nas koliko je lijepa naša domovina te koliko na terenu moženo naučiti, doživjeti i zauvijek pamtiti. Ova posebna terenska nastava ne bi bila ostvarena  bez poduzetnosti, potpore i entuzijazma mame Sanje Burić i učiteljice Gordane Vrzić. Hvala im u ime 4. c razreda.

Katarina Škoc Zvonar