U pučkoj kuhinji u Jukićevoj ulici 24 svakoga se dana, osim četvrtkom kada sestre imaju cjelodnevno klanjanje pred Presvetim, podijeli oko 100 obroka za beskućnike i druge osobe u teškim životnim situacijama. Blagovaonica je bila puna ljudi svih životnih dobi. Posebno nas se dojmio mladić koji nam je ispričao dio svoje životne priče: rođen u dobrostojećoj obitelji docenta,  stjecajem teških životnih okolnosti trenutno živi kao beskućnik. Pouka nama kako trebamo imati razumijevanje i ljubavi za svakog čovjeka jer ponekad život kroji drugačiju sudbinu nego što smo zamislili.

U samostanu sestre imaju i štićenike kojima pružaju stalnu njegu, najčešće nepokretne ili slabo pokretne osobe. Sestrama pomažu volonteri, među kojima smo upoznali Linu, Mariju i Marka. Neki volontiraju svakodnevno, dok neki povremeno. Kažu da im volontiranje daje osjećaj korisnosti. Lijepo je kada imaš priliku učiniti nešto za drugog ne očekujući ništa zauzvrat. Čista ljubav na djelu. Tako se ljudsko srce najbolje osjeća – kada ljubi. Bog nam je dao zapovijed: "Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga." Kažu da volontirajući u pučkoj kuhinji samo vrše Isusovu zapovijed.

Nismo bili samo promatrači. Uključili smo se u rad pučke kuhinje. Najprije smo pomagali u pripremanju jela, zatim smo posluživali korisnike, a na kraju smo prali i brisali suđe, pomeli kuhinju i prali podove. Najljepši dio nam je bio kada smo korisnicima dijelili čokoladice koje smo kupili od sredstava prikupljenih prodajom na Valentinovo. Iskreno su se veselili šarenim omotima.

Zaključak? Nije bilo jednostavno. Osjetili smo težinu siromaštva i bijede. Ipak, zahvaljujući ljubavi Sestara i mnogih drugih volontera koji su svoj život posvetili Kristovoj ljubavi prema čovjeku, znamo da bijeda nije vječna i da će na kraju Božja ljubav imati posljednju riječ.

S obzirom da nije prikladno fotografirati u takvim služenjima, nemamo puno fotografija. Ono što smo uspjeli fotografirati pogledajte u prilogu.

Dominik, Ema, Lea i Perina Bebić, prof.