2022-06-17 15:10:00

Proslavili smo 50. rođendan naše škole

Škola uči ono što niste ni znali da niste znali”, jednom je prilikom rekao američki povjesničar, profesor i pisac Daniel J. Boorstin.
Naša škola jučer je svečano  obilježila pola stoljeća svog postojanja. Proslavili smo 50. rođendan našeg Bogumilca, škole koja je iznjedrila tisuće učenika, obrazovala i odgojila na tisuće predivnih i uspješnih pojedinaca, među kojima brojne vrhunske stručnjake, znalce te, prije svega, dobre ljude.

„Možda niste ni znali da ne znate” kako je naš Bogumilac svake godine za pokojeg učenika brojčano bogatiji, a svoj veličanstveni 50. proslavio je s čak 1172 učenika.

 


Polustoljetnu tradiciju neprekidnog odgoja i obrazovanja obilježili smo najprije jutarnjom priredbom u dupkom prepunoj školskoj dvorani. Ona često upotrebljavana „slika govori više od tisuću riječi” –  ovdje itekako stoji –  priredba je otvorena dosad neviđenom i originalnom likovnom izložbom naziva „50 + 2 metra za 52 odijeljenja”. Dvoranom su prošetali učenici i učitelji koji su nosili 52 metara dugačko oslikano platno. Svaki razred dobio je jedan metar prostora na platnu kako bi oslikao i prenio svoju poruku, a za 52 razreda trebala su nam, ni više ni manje, nego 52 metra. Pogledali smo 52 poruke likovnog jezika naših učenika, 52 umjetnička djela, 52 nevjerojatne ideje.


Neiscrpna dječja energija
 Prof. likovne kulture Ruža Barbarić Librić otkrila nam je da su željeli stvoriti sliku u kojoj će sudjelovati svi učenici škole, od najmanjih do onih koji sada odlaze, a ne samo pojedinci. Željeli su ispričati priču kroz pokret, sliku proživljene stvarnosti iz različitih dječjih perspektiva, naopačke, naglavačke, sliku koja je bogatstvo boja i mrlja i koja uvijek putuje ma gdje bili. Naglasila je kako je ovo bio predivan pokret u kojem su mogli uživati gledajući lica djece koja se raduju i mršte dok stvaraju te tako prenose stvarno stanje misli i osjećaje. Prof. Barbarić Librić za kraj je nadodala kako je dječja energija neiscrpna te kad pomisli da su taman nešto završili, uvijek se neko dijete javi pa priupita:  „Mogu li i ja?”, I, kad se vidimo sutra?” ili „Mogli smo još!” „Upravo to je moje gorivo za novi dan, još, još,  još...”, zaključila je. 

Ravnateljica Milena Kolarec, vidno uzbuđena zbog obilježavanja ove velike godišnjice, pozdravila je sve prisutne učenike, učitelje i roditelje obrativši im se prigodnim riječima, a priredba je nastavljena uz ples, pjesmu i nastup školskih zborova (Mali i Veliki zbor, plesovi učenika nižih razreda i učenika iz produženog boravka).


Sačuvani u vremenu
Opušteni veselim ritmovima i nasmijanih lica bili smo spremni za brojne aplauze najuspješnijim učenicima Bogumilca kojima je čestitala ravnateljica Kolarec i nagradila ih simboličnim majicama. Učenice Lucija Fresl i Tia Roso autorice  su grafika koje su otisnute na majicama, a ujedno su i članice Likovno-grafičke grupe prof. Barbarić Librić. Sve nagrađene ne možemo nabrojiti jer ih je barem stotina, no i ovim im putem još jednom čestitamo na uloženom trudu, volji, specifičnim vještinama i znanju kojima su nasu školu postavili na pijedestal  različitih državnih natjecanja. Hvala vam, dragi učenici i mentori!

U izradi je elektronička knjiga škole kojoj se veselimo u skoroj budućnosti, a zasluge pripadaju profesoricama Vlatki Bišćan i Sandri Sinković. 
Nakon završene priredbe učenik predstavnik svakog razreda otišao je do „vremenske kapsule” smještene uz bistu Bogumila Tonija i u nju stavio pismo ili neki njima značajni predmet svakog pojedinog razreda. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakcije nekih budućih učenika koji će otvoriti pisma i vremensku kapsulu za 20ak godina. Pola stoljeća škole ovjekovječili smo fantastičnom milenijskom fotografijom snimljenom dronom.

Svi u Bunker
Svečani dio priredbe održan je u 18 sati u Centru za mlade Bunker. I ova je svečanost započela likovnom izložbom nakon koje se svima okupljenima obratila ravnateljica Kolarec. Pozdravila je okupljene učenike, djelatnike, umirovljene djelatnike i roditelje, prisjetila se početaka i povijesti naše škole vrativši se na trenutak u 1971./'72. Za kraj je naglasila kako jesmo i želimo našim mladima biti putokaz za dobru budućnost te nam čestitala ovaj veliki dan –  rođendan naše škole. Veliki zbor prof. Igora Kosa počastio nas je praizvedbom pjesme „Bogumil Toni”. U nastavku je popis izvedbi svih onih koji su danas sudjelovali u obilježavanju Dana škole. Svečanost je nastavljena još satima uz domjenak i druženje.


Repertoar za pet plus
Školska priredba: Veliki zbor „Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj” (Igor Kos), boravkaši 1.c, 1.d, 2.c i 2.d „Cvjetni korzo” (učiteljice Irena Skupnjak, Stanka Runtas, Mirela Koščica), Mali zbor „Samoboru” (prof. Gordana Guščić), 2.g i 3.d ples „Ostani dite” (učiteljice Ana Ratešić, Petra Jurković), boravkaši 1.b i 1.g pjesma „Hej, vi, odrasli” (učitelji Loreta Librić, Matija Puškar), 1.c ples „Ja sam za ples” (učiteljice Gordana Vrzić, Andreja Kadić), Mali zbor „Neću”, 2.c ples „Chocolate” (učitelj Miroslav Letina), Veliki zbor „Kad bi svi ljudi na svijetu...”
Centar za mlade Bunker: „Bogumil Toni”, praizvedba pjesme (prof. Igor Kos, Veliki zbor), recitacije (učenice 6.f i 6.g razreda, prof. Katarina Škoc Zvonar uz violinsku pratnju učenice Teute, Mali zbor „Samoboru” (prof. Gordana Guščić), ples 2.c razreda „Chocolate” (učitelj Miroslav Letina), 3.a Mia, „Pravda” (učiteljica Irena Dražić), 3.a Sara i Filip (učiteljica Irena Dražić), ples 1.c razreda „Ja sam za ples” (učiteljice Gordana Vrzić i Andreja Kadić) , Latino ples 3.a, 3.a „Dječja prava” (učiteljica Irena Dražić), Mali zbor „Neću”, učenici 7.a, 7.c. 7d. 7.f „Kako preživjeti u školskim uvjetima” (prof. Tatjana Mesiček), Veliki zbor „Kad bi svi...”

Što nam je sve rekla ravnateljica Milena Kolarec o našoj slavljenici školi, pročitajte u nastavku.

Čime se najviše ponosite?

Ponosim se time što sam dio obitelji koja se zove Osnovna škola Bogumila Tonija. Biti na čelu ovako velike škole nije samo obaveza, već je i velika čast. Svako predstavljanje učenika u Gradu, Županiji ili državi u meni ostavlja velik osjećaj ponosa. Ponosim se i svojim djelatnicima, učiteljima, mentorima, savjetnicima, izvrsnim savjetnicima, voditeljima županijskih i sportskih saveza, županijskih stručnih vijeća, dakle svima onima koji svojim radom doprinose izvrsnosti. Ponosna sam nakon ove predivne priredbe kad gosti i cijenjeni uzvanici dolaze do mene i govore mi: „Čestitamo! Ovo je bilo prelijepo!”

Uz koji ste događaj ili obljetnicu posebno vezani?

U 30 godina koliko radim u ovoj školi bilo ih je zaista mnogo. Od prijema prvašića, obilježavanja godišnjica matične i područnih škola, teško je reći. Trenutno sam pod dojmom ove godišnjice, priredbe u centrali, ove središnje večernje priredbe, otvaranja pokretne izložbe koja sadrži 52 odijeljenja ove škole, e-knjige koja sadrži priče naših učitelja, postignuća koja su ostvarena u ovoj školi. Ponosna sam i na vremensku kapsulu koja sačinjava poruke sadašnjih učenika nekim novim učenicima, a u njoj će biti i poruke naših učitelja za neke nove generacije učitelja.

Koliko se škola promijenila od početka Vašega mandata do danas?

Došla sam na čelo škole kojoj su postavljeni čvrsti temelji i kojoj je pod vodstvom mojih prethodnika visoko podignuta ljestvica. Sva moja nastojanja u suradnji svih djelatnika bila su usmjerena novim uspjesima, a uspjeh je svaki sretan učenik, sve generacije koje smo ispratili, a danas ih s ponosom gledamo. Škola se mijenjala tako što se povećao broj učenika, djelatnika, postali smo druga škola po veličini u Hrvatskoj. Sav prostor škole u kojoj je bio neki drugi sadržaj pretvarao se u učionice, ušli smo u svijet STEM područja, prebrodili smo sve ono što nam je nametnula pandemija, a na kraju smo ostalo ono što je primarno – ostali smo učitelji, a djeca su i dalje ostala djeca i ponovno vidimo njihov osmijeh.

Imate li neku poruku za kraj?

Dragi učenici, neka vam je jedan od ciljeva koje ćete staviti pred sebe sreća. Uživajte u svakom danu. Radujte se i iščekujte svaki novi dan. Veselite se svakom svojem uspjehu, a sve ono u čemu niste uspjeli shvatite kao izazov i poticaj za novi pokušaj. Budite svoji, ali uvijek takvi da svojim roditeljima, učiteljima i sredini u kojoj živite budite na ponos. Budite na ponos samima sebi!

Hvala lijepa na razgovoru!

 

Petra Birman, prof.

 

 

 


Osnovna škola Bogumila Tonija Samobor