Putem, kojim smo se uspinjali, izmjenjivala su se godišnja doba. Od prave jesenske magle iz koje smo krenuli, do ledene staze koja je zahtijevala puno spretnosti i vještine za prelazak. Na nekim dijelovima puta smo stali i uživali u snježnim radostima, grudanju i bacanju u snijeg. Na drugom smo se dijelu staze divili proljetnicama, jaglacima i kukurjecima. Na samom vrhu čekao nas je suncem okupan planinarski dom Žitnica gdje smo proveli vrijeme u zasluženom odmoru časteći se čajem i domaćim kolačima. Ponosni smo što su svi članovi naše skupine, od najmlađeg, petogodišnjaka, do najstarijeg člana, za kojeg ćemo samo reći da je u 6. desetljeću svog života, bez pomoći stigli na vrh. Kako nam je bilo pogledajte u foto-priči.  

Snježana Škiljan i Saša Tominić