Svi osmi razredi (a, b, c, d, e, f i g) sa svomim razrednicima (Vlatka Bišćan, Ruža Barbarić Librić, Diana Vlahović, Igor Kos, Gordana Sever, Katarina Škoc Zvonar i Anamarija Škoc Horvat), pratnjama (Karmen Tonšetić, Perina Bebić, Petra Barišić, Tihana Gabrić Marković, Zoran Rajčević, Ivana Matić i Snježana Horvatić) i asistentima (Ljiljana Mrazović, Gordana Mihaljević i Vanda Kreutz) činili su čarobnu dugu svojim šarenim šiltericama od Trogira do Dubrovnika. Predviđenim planom puta oko 13 došli smo u Trogir, razgledali ga te proveli slobodno vrijeme, a već u 18 sati bili smo raspoređeni po sobama u mjestu Brela. Ljepota prirode i hotela Marina u kojem smo bili smješteni odmah je razveselila umorne putnike pa smo se čak i osvježili jednim kratkim kupanjem prije večere. Kao i hotelom, svi smo bili oduševljeni i hranom – ukusna, raznolika i svježa. Iako umorni, svi smo složno krenuli u šetnju. Drugi nas je dan čekala dolina Neretve i arheološki muzej Narona u Vidu. Obilazak smo obavili u dvije grupe koje su se izmjenjivala u plovidbi na Neretvi i  Naroni, a zajedno smo se našli u restoranu Lopoč. Po povratku u hotel slijedilo je kupanje, večera, a nakon toga i ples u u improviziranom discu na plaži hotela. Treći je dan počeo vrlo rano tako da smo već u 7.45 kretali prema Dubrovniku. Za mnoge je atrakcija bila i Pelješki most gdje smo se slikali. U Dubrovniku smo proveli 3 sata u razgledavanju grada, šetnji zidinama te u slobodnom vremenu. Slijedio je ručak na Babinom Kuku, a zatim kupanje sve do 17 sati. Dan je završio večerom, druženjem i plesom na plaži hotela. Posljednji dan imali smo više vremena za odmor pa čak i jutarnju šetnju. Po planu, u 10.30 krenuli smo prema Omišu i tamo ostali jedan sat u razgledavanju i kupovini. Slijedio je ručak i ugodno druženje u Radmanovim mlinicama. U 15 sati krenuli smo prema Samoboru gdje smo stigli u 22 sata zbog manje gužve na cesti.

Kao što je naš vodić lijepo rekao: „Krajnji cilj svakog putovanja povratak je u svoj dom“ , tako smo svi s radošću pozdravili svoje najdraže u malo prohladnom, ali najdražem Samoboru, a maturalac ostavili u srcu i sjećanju.

Katarina Škoc Zvonar