U pratnji učenika bili su njihovi razrednici i učitelji Lucija Šer Krajačić, Tihana Šurbek, Petra Barišić, Zoran Rajčević, Ivana Matić, Snježana Horvatić, Marija Kelava, Marija Prkić i Vlatka Bišćan te asistentica Lorena Cavor Kunštek. Nedavno su učenici posjetili Vukovar i tamo slušali o važnosti Bitke za Vukovar u Domovinskome ratu, a ovdje su mogli čuti o ulozi i doprinosu Samoboraca i 151. samoborske brigade.

Nakon himne i minute šutnje za poginule branitelje ispred spomenika su položeni vijenci, a svijeće su zajedno s braniteljima zapalili predstavnici učenika. Spomenički kompleks sastoji se od devet stećaka s upisanim imenima poginulih branitelja. Stećci simboliziraju brigade koje su zajedno ratovale na tome prostoru.

Protokol je predvodio Rudolf Jedvaj, predsjednik Udruge branitelja 151. samoborske brigade. U ime Grada Novske učenicima se obratio Drago Števinović, a u ime Grada Samobora Miljenko Komes, i sam sudionik ratnih zbivanja na Trokutu. Molitvu za poginule branitelje predvodio je vlč. Antonio Kovačić, samoborski đakon, koji je učenicima naglasio da ne smiju dopustiti da zaborav prekrije poginule branitelje i događaje u kojima su sudjelovali jer zahvaljujući njima danas imamo svoju državu. Lucija Fresl, učenica 8. d naše škole, pročitala je molitve vjernika.

Nakon toga je autor monografije o 151. samoborskoj brigadi, dr. sc. Jakša Raguž, s Instituta za povijest, održao predavanje u kojem je ukratko prikazao tijek bitke u kojoj su stradali samoborski branitelji. Istaknuta je važnost akcije Orkan za daljnji tijek ratnih operacija ne samo na tome prostoru nego i na prostoru cijele Hrvatske, odnosno njezina važnost za daljnji tijek Domovinskoga rata. Bila je to prva značajnija pobjeda HV-a u Domovinskome ratu kojom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije. Akcija je započela 29. listopada 1991., a toga su dana poginula petorica samoborskih branitelja: Vlado Ivčić, Davor Kelemen, Rajko Turk, Krešimir Purić i Zlatko Šabarić. Neki su od poginulih branitelja bivši učenici naše škole.

Predvođeni braniteljima Franjom Horvatom, Miljenkom Komesom, Stankom Garašićem, Ivanom Horvatom i dr. obišli smo mjesta pogibije naših branitelja. Branitelji su s nama podijelili uspomene i slikovito prikazali te teške i krvave dane. Najteže im je bilo govoriti o pogibiji i ranjavanju svojih suboraca i prijatelja.

Nakon svega što smo čuli, možemo se samo složiti s motom „Da se ne zaboravi”, ali svako treba dodati i „Da se ne ponovi.”

Vlatka Bišćan, prof.