Napisana je na kajkavskom narječju što mi nije bilo baš ugodno za čitati jer mi je bilo nejasno i zbunjujuće. Previše se spominje religija. Likovi u knjizi su u nezdravim i lošim odnosima. Selo u kojem žive je primitivno što nije čudno za to vrijeme. Muškarci su većinom alkoholičari. U pripovijetci ima i mizoginije (,,Nije, na žalost, bio dečko…'', ,,Marko, Janičin muž, ostaje u krevetu i gospodski hrče dalje, jer je on lugar pa ga se kućni poslovi ne tiču.''…). Janičina smrt je bila tužna i nezaslužena te su se žene iz sela i obitelji ponašale glupo (oprostite na izrazu). Svatovi su bili primitivni, pričalo se o mesu i rakiji te se žene upucavaju Marku koji je vodio svatove. U cijeloj pripovijetci nema niti jedan smiješan događaj.  

Ne bih opet pročitala ni preporučila ovu pripovijetku.