Jeste li znali da...

Postoji između 6000 i 7000 jezika u svijetu – koje govori 7 milijardi ljudi, podijeljenih u 189 samostalnih država.

Postoji oko 225 autohtonih jezika u Europi - oko 3% od ukupnog svjetskog broja.

Većina svjetskih jezika govori se u Aziji i Africi.

Najmanje polovica svjetskog stanovništva je dvojezična ili višejezična, tj. govore dva ili više jezika.

U svakodnevnom životu sve više Europljana susreće se sa stranim jezicima. Postoji potreba za stvaranjem većeg interesa za jezika među europskim građanima.

Mnogi jezici imaju 50.000 riječi ili više njih, ali pojedini govornici obično znaju i koriste samo jedan dio ukupnog vokabulara: u svakodnevnom razgovoru ljudi koriste istih nekoliko stotina riječi.

Jezici su stalno u kontaktu jedni s drugima i utječu jedni na druge na razne načine: engleske posuđenice i izrazi uzeti su iz mnogih drugih jezika u prošlosti, dok europski jezici sada posuđuju mnoge riječi iz engleskog.

U prvoj godini dijete izgovori širok spektar glasova i zvukova; oko prve godine izgovara prve razumljive riječi; oko treće godine formiraju se složene rečenice; u petoj godini dijete posjeduje nekoliko tisuća riječi.

Materinski jezik je obično onaj jezik kojega netko najbolje zna i najviše koristi. Ali postoje i "savršeni dvojezični govornici" koji govore dva jezika jednako dobro. Normalno je, međutim, da dvojezični govornici ne pokazuju savršeni balans između svojih dvaju jezika.

Dvojezičnost nosi sa sobom mnoge prednosti: to čini učenje dodatnih jezika lakšim, proširuje proces razmišljanja i njeguje kontakte s drugim ljudima i njihovim kulturama.

Dvojezičnost i višejezičnost imaju za posljedicu i ekonomske prednosti: radna mjesta su lakše dostupna onima koji govore nekoliko jezika, dok višejezične tvrtke imaju bolju konkurentsku prednost od jednojezičnih.

Jezici se odnose jedni prema drugima kao članovima obitelji. Većina europskih jezici pripada velikoj indoeuropskoj porodici.

Većina europskih jezici pripada trima velikim skupinama: germanskoj, romanskoj i slavenskoj.

Skupina germanskih jezika uključuje danski, norveški, švedski, islandski, njemački, nizozemski, engleski i jidiš, i ostali.

Romanski jezici su talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski, i ostali.

Slavenski jezici uključuju ruski, ukrajinski, bjeloruski, poljski, češki, slovački, slovenski, srpski, hrvatski, makedonski, bugarski i ostale.

Većina europskih jezika koristi latinicu. Neki slavenski jezici koriste se ćiriličnim pismom. Grčki, armenski, gruzijski i jidiš imaju svoje pismo.

Većina zemalja u Europi imaju brojne regionalne ili manjinske jezike – neki od njih stekli su i službeni status.

Neeuropski jezici koji se najčešće govore na europskom teritoriju su arapski, kineski i hindu, svaki sa svojim sustavom pisanja.

Rusija (148 milijuna stanovnika) ima daleko najveći broj jezika koji se govore na njezinom teritoriju: od 130 do 200 ovisno o kriteriju.

Zbog priljeva migranata i izbjeglica, Europa je postala uglavnom višejezična. U samom Londonu govori se oko 300 jezika (arapski, turski, kurdski, berber, hindu, pandžapski, itd.).