2020-09-25 11:19:14
Viktor VidaNa današnji je dan 1960. godine preminuo Viktor Vida, jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji.
Diplomirao je u Zagrebu povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Od 1943. radi u Rimu kao član uredništva Agenzia Giornalistica Italo-Croata, a početkom 1948. seli u Argentinu. Prve pjesme objavio je u Slobodnoj misli, a potom nastavlja objavljivati u zagrebačkom Savremeniku te u Hrvatskoj reviji što su ju u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. Pjesme su mu u tradiciji A.G. Matoša i Tina Ujevića, s intimističkim ugođajem. Njegov opus sadrži djela: Svemir osobe, Sužanj vremena, Otrovane lokve i Otključana škrinjica.
„Zbogom, kućo bijela…“
Zbogom, kućo bijela,
pravilna kocko na moru.
Galeb te spaja s modrinom,
a bor ti kruni krov.
Zbogom, kućo bijela,
s vijencem od dunja na tavanu
i žitom u podrumu.
Mala tvrđavo sreće,
mir s tobom!
Zora je zračila tvoje sobe
a zvijezde se rojile noću
u krčagu vode na stolu.
U tebe su ulazili prosci
sa zastavom i jabukom.
Iz tebe su izlazili mrtvi djedovi
nošeni s glavom prema moru.
Podne rasipa iskre dragulja.
Modri bljesak.
Evo, sunčan trak pada
u sobu, kroz kapke,
i traži bosa dječaka,
što se skutrio u kutu.
izvor: internet
|