| 2020-09-04 18:47:05 Aktivnosti Međugradska smotra LiDraNo 2017. Na ovogodišnjoj smotri, koja se održala u POU Samobor 26. siječnja, a pod domaćinstvom OŠ Samobor, sudjelovali smo s literarnim radovima Luke Ilića, Marte Pisk, Katarine Vilić, Eme Volar i Ene Frkin. Za županijsku su razinu smotre predložena dva naša rada - lirski izrazi Ene Frkin i Marte Pisk. Županijska razina LiDraNa održava se u Velikoj Gorici 14. veljače. Našim učenicama želimo puno uspjeha i dobru zabavu! U nastavku su radovi predloženi za županijsku razinu, a ostali radovi nalaze se u prilogu.
Ena Frkin, Kroz prozor Kroz prozor, prašnjavi, mali, gledam i pitam se gdje su ljudi nestali. Zašto otiđoše svi iz našega malenoga grada, nekad veselog i bučnog, i ne vratiše se nikada? Zar svi zaboraviše svoj predivan dom, nekad zbrinut i topao, a danas ruševan i trom? Zaista, otiđoše ljudi iz rodnoga grada, daleko po svijetu, da postanu bezlično roblje rada. Zaboravili smijeh i sreću, otišli za novcem, poslom, autima, i sad u sivoj magli šeću. Kroz prozor gledam svoju najveću ljepotu i sram, jer sam ga u žaru pohlepe, prvi napustio ja sam.
Marta Pisk, Moja borba
Tišina me razdire, a glas mi se guši. Ne mogu podnijeti to što nosim na duši. Ruke mi se tresu, krv gori, srce mi se s glavom bori. Htjela bih nešto reći, pobuniti se protiv svih... No, moj je glas nevažan, moj je glas pretih. Snovi mi se ruše, a cilj mi bježi s vida... Tko mi snove uzima, tko mi snove kida?! Boriti se nemam snage, iscrpile me rane teške... Vjerovati? Nikad više! Ne želim ponavljati iste greške. Kako početi ispočetka? Kako se ustati s dna? Više nemam nekog da me gura, a ne znam mogu li dalje sama...
Iako mi oslonac nije iza leđa, vatra i želja i dalje su u meni. Sada ću morati riskirati! Sad kreće moja borba!
LiDraNo 2016. I ove smo godine sudjelovali na međugradskoj smotri literarnog, novinarskog i dramsko-scenskog stvaralaštva.
Jedan tren Sve je otišlo, sve je nestalo zauvijek. Za samo jedan tren, jedan časak tek... Sve što je postojalo, propalo je nevjerojatnom brzinom. Sad sve je zamagljeno gustom, jednoličnom crninom. Sve duše u plamenu su ostale I samo sjećanja, očajna i bezvrijedna, postale. Zaboravljeni su stihovi koju su nekad bili izgovoreni... Zaboravljeni su osjećaji koji su tada stvoreni... Zaboravljene su riječi koje su ispjevane bile... Zaboravljene su tajne koje tamo su se krile... Samo jedan tren odnio je sve - Osmjehe, suze, boli i poljupce. Marta Pisk
5. Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” jedini je natječaj za dječje duhovno književno i likovno stvaralaštvo na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj za djecu osnovnih škola. Nazvan je prema križevačkom župniku na glasu svetosti Stjepanu Kranjčiću koji je i sam pisao književne radove katoličke tematike. Redovito sudjelujemo na ovom natječaju i redovito osvajamo nagrade i pohvale pa i ove godine očekujemo slične rezultate. Na natječaj smo poslali radove Marte Pisk, Tare Turk, Mateje Šimurine i Eme Perković.
Što znači jedna riječ mala? Možda samo da bi smisao rečenici dala. No, što ona znači u pravome životu? Ima li ona kakvu novčanu svotu? Riječ je nešto što u srce dira, ona zavrti naše osjećaje poput nekog vira. Ako je romantična, zaljulja nam glavu. Ako je od nekog važnog, ima vrijednost pravu. Ako ti ju netko tko ti se sviđa, pruži, osmijeh će ti istog trena postati puno duži. Ali što je s onim riječima koje srce režu i zbog kojih istog trena gubiš ravnotežu? Što je s onim riječima koje te udare poput groma? Što je s onima koje te dovedu do živčanog sloma? Loše je kada izlete slučajno pa povrijede nekoga koga iskreno volimo. Teško nam je kada izađu iz usta pa u srcu ostane magla pusta. Lako je oprostiti ako nevažan povrijedi, ali ako nekog voliš, svako njegovo slovo ti vrijedi. Stoga, prije nego što ti kobna riječ izleti, svojih suza, raskida, ti se sjeti. Sjeti se da ćeš plakati na jastuku plavom i lupati o zid i srcem i glavom. Progovorit ćeš tada samo jednu tihu riječ, ali bit će prekasno već....
Lijepa i ružna Jednoga je dana Ružna Riječ nemirno sjedila pokraj potoka i ljutito bacala kamenčiće u vodu. Puteljkom je pjevušeći dolazila Dobra Riječ pa je zastala i promatrala što Ružna Riječ radi. Vidjela je kako je Ružna Riječ nesretna i odlučila joj prići. Međutim, kada je Dobra Riječ htjela nešto reći, Ružna Riječ počela je vikati na nju. Ružnim je riječima Ružna Riječ otjerala Dobru Riječ. Ipak, Dobra Riječ nije odustajala. Otišla je kući i brzo se vratila noseći loptu kako bi se mogla igrati s Ružnom Riječi. Ružna Riječ je u sebi bila sretna jer se Dobra Riječ želi igrati s njom, ali to nije htjela pokazati. Zato je Ružna Riječ uzela Dobroj Riječi loptu i probušila ju. Dobra Riječ je počela plakati, bila joj je to najdraža lopta. Ružnoj Riječi je bilo žao što je rastužila Dobru Riječ. Ružna Riječ je odlučila reći nešto lijepo Dobroj Riječi pa joj je rekla: „Oprosti...“ Tom je malom riječju počelo veliko prijateljstvo Dobre Riječi i Ružne Riječi.
Najveće čudo Volim te, molim te, ljubim te, poštujem te... To riječi su ljubavi i poštivanja. Volim ih čuti, volim ih slušati, moćne su i snažne, emocije važne.
To riječi su zle, nitko ih ne čuje i oglušimo se.
veliki plus ili veliki minus. Pazi što kažeš i da uz put ne lažeš.
sve je to snažno, jer svaka je riječ od tišine bolja i s njome se riješiti svaki problem može! Ema Perković
Svemoguća riječ Riječ je najveće čudo, može biti velika, mala ili dugačka. Riječ je jako moćna, jača od svađe. Riječ se priča i smije, kao vatra ona grije. Riječi su najveće čudo, da ih nema bilo bi ludo. Matea Šimurina
Riječi (Igrali se jednog dana brat i sestra. Igrali se radosno i veselo. Nakon nekog vremena nešto je u igri pošlo krivo i oni su se posvađali.) BRAT (kroz plač): Baš si zločesta! Mrzim te! (Sestra plačući odlazi u svoju sobu, a dolazi majka žurnim korakom.) MAJKA: Znaš li ti što znači biti zločest? BRAT: Da, biti zločest znači činiti loša djela. MAJKA: Je li tvoja sestra učinila loše djelo? BRAT: Je! Srušila mi je sve autiće, a jednog je čak i zgazila! MAJKA (mudrim glasom, detektivski nastavlja): Kako se to dogodilo? BRAT: Hodala je po sobi i nije uopće primijetila moje autiće pa ih je nogom porušila, a jednog je čak zgazila! MAJKA: Je li to učinila namjerno? BRAT: Mislim da nije.... MAJKA: Je li onda učinila loše djelo buduće je to napravila slučajno? BRAT (bojažljivo): Ne... MAJKA: Dobro, je li tvoja sestra zločesta ako nije učinila loše djelo? BRAT: Nije.... MAJKA: Zašto si joj onda rekao da je zločesta? BRAT (nakon razmišljanja): U tom trenutku nisam razmišljao što govorim. MAJKA: Dobro. (Činilo se da više nema pitanja i da će otići iz sobe, ali majka se samo promeškolji na mjestu na kojem je sjedila i nastavi s pitanjima.) MAJKA: Znaš li ti što znači mrziti nekoga? BRAT: Da, to znači da nekoga ne voliš... MAJKA (dopuni i nastavi): ...i da mu želiš zlo. A onaj koji nekome želi zlo je zločest jer je to loše djelo. Voliš li ti svoju sestru i želiš li joj zlo ili dobro? BRAT: Naravno da ju volim i da joj želim dobro! MAJKA: Iz kojeg si joj razloga onda rekao da ju mrziš? BRAT (iskreno prizna): Nisam razmišljao što govorim... MAJKA (dovikuje sestri u drugoj sobi): Drugi puta budi pažljivija kako bratu ne bi srušila igračke! SESTRA (iz druge sobe): Hoću! MAJKA (okrene se sinu): Sad joj se idi ispričati. (Brat odlazi u sestrinu sobu.) BRAT: Oprosti! Obećavam ti da to više nikada neću reći! SESTRA (sretno): Pa naravno da ti opraštam! (Zagrle se. Dječak se vraća u svoju sobu gdje i dalje sjedi majka i postavlja novo pitanje.) MAJKA: Znaš li ti što znači nekome nešto obećati? BRAT: To znači da će se ono što kažeš najsigurnije ispuniti. MAJKA: Najveće čudo je riječ. Riječ ima toliko tajni i pitanja, toliko pitanja koja nemaju odgovore, ali i pitanja koja imaju odgovore, pitanja o kojima se može razgovarati. No, ako ne znaš što riječ znači, onda ti ona ne vrijedi ništa. Neke riječi imaju jako ružno značenje, a neki ih ljudi govore drugima ne znajući što one zapravo znače. Tako nesvjesno povrijede druge. Neki ljudi pak znaju što znače te ružne riječi, ali ne razmišljaju o posljedicama njihova izgovaranja drugima, baš kao ti sada. I opet su ljudi kojima su upućene te riječi povrijeđeni. Zato uvijek pazi koje riječi koristiš, pažljivo ih biraj, ne budi brzoplet, jer, ponavljam ti, najveće čudo je riječ. BRAT (dirnut majčinim riječima): Neću zaboraviti što si me danas naučila, obećavam ti. MAJKA (nježno): Sada znam da razumiješ što znači obećati, zato ti vjerujem da ćeš misliti na ovaj naš razgovor. Sada se možeš ići igrati. (Dječak odlazi u sestrinu sobu, a majka ostaje sjediti u svojim mislima.) Tara Turk
Literarni i novinarski uspjesi naših učenika
Literarci osvojili čak sedam nagrada na natječaju Volim svoj grad! Naši su literarci na natječaju Volim svoj grad, kojeg je organizirala Gradska knjižnica Samobor osvojili čak sedam nagrada! Učenici čiji su radovi nagrađeni su: Ivan Jeržabek, Lea Karasman, Luka Ilić, Helena Vuković, Klara Aščić, Ema Volar i Stella Jardas. Ostali su učenici dobili zahvalnice, a svi su radovi pohvaljeni. U prostoru Gradske knjižnice bit će postavljena izložba literarnih radova. Listopad, 2014. Povodom obilježavanja Dana grada Samobora, Gradska knjižnica Samobor organizirala je literarni natječaj Volim svoj grad. Po završetku natječaja, deset će radova biti nagrađeno na prigodnom programu knjižnice. |
| Osnovna škola Bogumila Tonija Samobor |