Bravo, Evita! Zanima li vas o čemu je pisala, njezin rad nalazi se u nastavku teksta.

Sandra Filipović, učiteljica

Dobrim djelima promijenimo svijet

Noćas sam usnula neobičan san u kojem sam bila dobro djelo. Putovala sam svijetom i posjećivala razne kontinente i različite ljude.

Vjetar me najprije odveo u Afriku. Tamo sam se stvorila ispred mnogo tužne djece koja su gladna, žedna, bolesna, zapravo željna svega. Odlučila sam sve te tužne slike odnijeti u srca ljudima koji su puno sretniji i imaju čime pomoći. I pomogli su. Na moju veliku radost sve ih je više počelo pomagati! Nakon toga vjetar me odlučio odnijeti u zemlju u kojoj je rat. Tamo je bilo jako ružno. Ljudi bez domova i obitelji, puno straha, tuge i boli. Sva sam ta ružna sjećanja odvela u snove onima koji započinju rat tako da i oni osjete i vide. Možda tako više neće biti ratova u svijetu. Zatim sam se provukla kroz otvoreni prozor jedne bolnice. Uštipnula sam medicinsku sestru koja je odmarala kako bi pogledala onu knjižicu koja je bila na stolu. I gle, uzela ju je i pročitala onoj tužnoj bolesnoj djevojčici i tako i njoj i sebi uljepšala dan. Nakon svega što sam prošla, ružnoga i lijepoga, mislila sam da ću biti umorna. No nisam, jer se dobra djela ne mogu umoriti!

Probudila sam se radosna, toliko je toga što moram, mogu i želim učiniti! Počet ću od malih, svakodnevnih stvari, a kako ću odrastati i moja dobra djela biti će sve veća.