Najprije je Nika napravila kartice sreće, onda smo se podijelili u tri odjela: proizvodnja, promocija/marketing i prodaja. Odredili smo dvoje najboljih matematičara i oni su bili odjel financija i kontrolinga. U proizvodnju smo uložili oko 200 kuna – taj novac isto smo zaradili sami – na Plesu pod maskama. Kupili smo materijal potreban za proizvodnju, a mnogo toga dobili smo i besplatno ili smo se snašli uz pomoć roditelja i baka (žica, kamenje, krpice, staklenke…). Proizvodili smo i planirali dva tjedna – u svakom slobodnom trenutku. Osmislili smo tri proizvoda: kartice sreće na stalku od žice i obojanog kamena, bomboni sreće – bomboni s porukom o sreći u staklenki ukrašeni šarenom krpicom i sretne olovke – olovke na držaču izrađenom od žice i oslikanog oblutka. U pomoć nam je na dva sata likovnog došla i Ivanova baka Slavka. Napravili smo plakate i poslovni plan. Cilj nam je bio zaraditi 500 kuna.
Kad je došao dan prodaje – svi smo bili uzbuđeni. Ivanova baka sašila nam je zastavice za naš prodajni stol, a Fredi je napisao posebnu pjesmu za taj dan. 
S prodajom smo mislili krenuti pod velikim odmorom, ali kako više nismo mogli čekati – odlučili smo probati pod jednim odmorom prije velikog. I, dogodilo se čudo! Naši proizvodi «planuli su» i već na prvom odmoru prodali smo sve «sretne olovke». Zato smo imali samo 45 minuta, odnosno jedan školski sat, da se snađemo. Učiteljica je zvala jednu mamu da nam kupi još olovaka i brzo smo te nove olovke montirali na oslikane kamenčiće. Sve je bilo spremno do velikog odmora, a proračun je doživio svoj treći «rebalans». I kada je došao veliki odmor – prodali smo skoro sve. Uspjeli smo zaraditi oko 900 kuna. Potrošit ćemo ih onako kako se dogovorimo, u svakom slučaju – zajedno. To je bio cilj ovog projekta i mi smo ga ispunili.  Puno je učenika kroz rad na pripremi prodajnog sajma pokazalo svoje sjajne osobine: Fran se sam sjetilo i napravio kartice s cijenama, a zajedno s tatom pripremio tablice za praćenje prodaje, Dora je napravila blagajnu od kutije za cipele za slučaj da Lino, čija je to bila dužnost, zaboravi, Fredi je napisao pjesmu, Leon i Gabrijel vrijedno su se prihvatili metle, Nikol je donijela škare za živu, a Jakov i Lena posudili su od svojih sestara škare za super ukrašavanje, Ema je donijela krpice iz maminog krojačkog salona… Na kraju su nam obje blagajne dobro došle – jedna za sitne, a jedna za krupne novce. Za kraj evo Fredijeve pjesme za Dan sreće 

Sretan Dan sreće za sve male  i one malo veće
Za Dan sreće sretni su svi – čak i najveći mrgudi
Sada je kraj pjesme ove, al ja ću pisati stihove nove!