Tolerancija je širok pojam i svi smo barem jednom zanemarili toleranciju. Mnogi ljudi ne toleriraju današnje djevojke kada obuku mini suknje i štikle. Njima je to sasvim neprimjereno i neprihvatljivo, a zapravo bi trebali poštivati tuđi stil oblačenja. 
No, mi se možemo pitati jesmo li netoleranti ako ne toleriramo skupinu pijanaca koji razbijaju tuđu imovinu. Zbog toga nismo netoleranti jer nije isto ako se netko neprimjereno oblači i toga da neko razbija tuđu imovinu. 
Pojam tolerancija postoji od kad i čovjek. Tolerancija postoji i u vjeri. Mnogi vjernici ne poštuju vjerovanje u nekog drugog boga, više bogova ili ateiste. Svaka vjera trebala bi poštivati druge vjere jer svatko vjeruje u ono što želi. 
Najpoznatija netolerancija je rasizam. Mnogi bijelci ne poštuju crnce te su ih prije mučili i ubijali. Danas već postoje mnoge organizacije koje se bore protiv rasizma. Mi moramo poštivati tuđu boju kože jer oni nisu birali s kakvom će se bojom kože roditi. Rasizam je neprihvatljiv u životu jer je to samo razlika u boji kože i zato bi se to trebalo poštivati jer smo se i mogli roditi kao crnci. 
Ima mnogo stvari koje bi se trebale tolerirati, a jedna od tih je koji je spol vrijedniji. Na to pitanje ne može odgovoriti nitko jer su žene i muškarci jednaki u svemu osim u spolovilu. Da muškarci nikada nisu tolerirali ženski rod i obrnuto mi nikada ne bi nastali jer su za sve potrebni i muškarac i žena. Svi su poslovi prilagođeni da budu unisex te se ne bi trebali pitati čiji je spol vrijedniji. 
Mnogi ljudi rade razliku između invalida i njih valida. To uopće ne bi trebali razlikovati jer nitko nije kriv što se rodio kao invalid. Trebali bi biti toleranti što se tiče toga jer se nekom možda dogodila prometna nesreća i sve druge grozote te ga ne bi trebali za to prozivati, izazivati ili nešto gore.
 

Tolerancija i odgoj
Svi se mi rađamo sa sposobnošću za toleranciju i za netoleranciju, a hoćemo li se razvijati prema jednom ili drugom, o tome ovisi odgoj i obrazovanje. Kao mali mi se ugledamo na roditelje, a onda pustupamo kako bi i oni sami. Ako roditelj govori djetetu da nešto ne radi ili da ne smije, a on to sam radi, neće imati gotovo nikakav učinak. Npr. roditelj će teško objasniti djetetu i dokazati mu da su cigarete i alkohol opasne po život ako oni sami to konzumiraju. 
Kako izvježbati toleranciju? To nije baš lako, ali uz dobru volju, može se izvježbati. Prije svega valja znati da tolerancija zahtijeva nadvladavanje potrebe da druge neprestano prosuđujemo. Najlakše vježbe za vježbanje tolerancije su razmišljati razumno, što znači razmišljati o tuđim postupcima i pokušati ih razumjeti. Druga vježba je razvijati empatiju, a to znači prihvačati tuđe osjećaje, motive i emocije. Treća je vježbati samokritičnost ili što smo više u stanju propitivati ispravnost svojih ideja i stajališta. Četvrta je da trebamo izbjegavati konflikte što u prijevodu znači da što smo više u stanju vlastite ideje i stajališta držati za sebe, tj. ne nametati ih drugima, to smo tolerantniji. Trebamo poštivati druge kao što kaže peta vježba koja nam govori da što više poštujemo druge, to je manja vjerojatnost da ćemo prema njima biti netolerantni. Čak i kad se oni razlikuju od nas u idejama i stavovima. Šesta i zadnja točka govori nam da ničemu ne pristupamo osobno što znači da što se više možemo usredotočiti na problem, a da se za njega osobno ne zakačimo, to smo tolerantiniji. Tolerancija obitelji ovisi o tome što te doma uče. Primjer: u jednom vrtiću za vrijeme doručka teta je donijela salamu, a dijete ju je upitalo ima li salama mamu. Teta je zbunjeno pitala njega zašto to pitaš, a djete je odgovorilo kako njegova mama kaže da ne jede ništa šta ima mamu. Roditelji su vegetarijanci pa tako odgajaju i dijete. Tolerancija u vrtiću i školi jako je bitna. Oni bi trebali posvetiti veliku pažnju u vezi toga. Odgoj za toleranciju najčešće izlazi iz okvira nastavnog plana i programa škole. 
O toleranciji se može jako puno reći, ali najvažnije je: 
1. Tolerancija je više od podnošenja drugih. 
2. Svi mogu biti tolerantni i netolerantni. 
3. Tolerancija je više od znanja o toleranciji. 
4. Tolerancija nije ravnodušna. 

Streotipi i predrasude
Uz toleranciju se vežu neku drugi pojmovi kao što su stereotipi i predrasude. Primjer stereotipa je da su Romi skloni krađi te ljudi imaju lošu predrasudu o njima. Predrasude uključuju pretjeranu mržnju i sumnjičavost prema određenoj skupini ljudi i to zbog njihove rase, religije ili nekog drugog oblika različitosti u odnosu na nas. One su najčešće preusmjerene na marginalnim skupinama kao što su Židovi, Romi, homoseksualci, HIV¬-pozitivni i drugi. Predrasuda je više tendencija ponašanju, nego samo ponašanje. Mnogi stariji ljudi pitaju se kako kod male djece nastaju predrasude, a one se dobivaju na sljedeće tri načina. Najčešće se dobivaju kod kuće, kod susjeda, kumova i šire obitelji. Oni se brinu za nas te nam govore tko je dobar, a tko loš, tko je prijatelj, tko je opasan i slično. Svi nama bližnji krivi su za to ali veliku ulogu ima i televizija, radio, novine i sl. Predrasude se najčešće prihvaćaju zbog konformizma, a to znači da se prihvaćaju radi stvarnog ili izmišljenog pritiska neke grupe. Kako bi se uklopili u tu skupinu, prihvatit ćemo sve njene uvjete bili oni dobri ili loši. Treća stvar koja utječe na predrasude je psihički profil svakoga pojedinca. To znači da su neke osobe sklonije formiranju dobre i loše strane razmišljanja drugih ljudi, a ti ljudi će kroz život steći puno više predrasuda. Ljudi se pitaju mogu li se predrasude napustiti. One se mogu napustiti, ali to zna biti teško. U tome imaju veliku ulogu zakoni, demokratski odgoj, mediji i osobni kontakti s osobom koja je jako optrerećena predrasudama. 

16. studenoga obilježava se Međunarodni dan tolerancije, ali budimo tolerantni svakoga dana.

Antun Romić