U pučkoj kuhinji u Jukićevoj 24 svakoga se dana, osim četvrtkom kada sestre imaju cjelodnevno klanjanje pred Presvetim, podijeli oko 100 obroka za beskućnike i druge osobe koje se nalaze u teškim životnim situacijama. Blagavaona je bila popunjena  do zadnjeg mjesta. Najviše je starijih osoba, no vidjeli smo i nekoliko mladih ljudi. Najmlađa je bila djevojka od nekih 18 godina. U samostanu imaju štićenike kojima pružaju stalnu njegu. Najčešće su to nepokretne ili slabo pokretne osobe.
Sestrama pomažu volonteri. Upoznali smo Linu, Mariju, Marka.... Neki volontiraju svakodnevno, a neki povremeno. Kažu kako im volontiranje daje da se osjećaju korisno. Lijepo je kada imaš priliku učiniti nešto za drugog ne očekujući ništa zauzvrat. Čista ljubav na djelu. Tako se ljudsko srce najbolje osjeća. Kada ljubi. Bog nam je dao zapovijed: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Volontirajući u pučkoj kuhinji samo vrše Isusovu zapovijed, kažu.
Nismo bili samo promatrači. Uključile smo se u rad pučke kuhinje. Najprije smo pomagale u pripremanju jela. Zatim smo posluživale beskućnike. I na kraju smo prale i brisale suđe.
Zaključak? Nije bilo jednostavno. Osjećale smo težinu siromaštva i bijede. Ipak, zahvaljujući ljubavi Sestara i mnogih drugih volontera koji su svoj život posvetili Kristovoj ljubavi prema čovjeku, znamo da bijeda nema posljednju riječ te da će na kraju Božja ljubav zauvijek pobijediti.